Zašto je instrukcijski dizajn važan za izradu e-learning sadržaja

Sve je više online sadržaja za učenje koji na različite načine prezentiraju gradivo, a zamjetno je da se jedan dio ističe kvalitetom i zanimljivošću, ali i da je velik broj tih sadržaja nekvalitetan, zamoran, neprikladan ili neučinkovit.

Upravo su nekvalitetni i nemotivirajući sadržaji utjecali na vrlo rašireno mišljenje kako je e-učenje manje kvalitetno, kako je djelomično primjenjivo, primjenjivo samo za neke teme ili samo u situacijama u kojima se ne može izbjeći.

Međutim, je li to baš tako? Brojni primjeri i činjenica da se e-learning u svijetu sve više koristi i da je postao praktički nezaobilazan način učenja, kako u velikim kompanijama, tako i u školama i na fakultetima, pokazuju da je ipak moguće pripremiti kvalitetan i učinkovit e-learning tečaj.

Postavlja se pitanje što to razlikuje dobar e-tečaj od lošeg i kako postići da on bude kvalitetan, zanimljiv i efikasan. Da bismo odgovorili na to pitanje, razmislimo o tome kako ljudi uče i koje su osnovne razlike između klasičnog podučavanja u kojem jedna osoba prenosi znanje drugoj i učenja kroz koje nas "vodi" edukativni materijal.

Svaki čovjek uči tijekom cijelog života, od roditelja, nastavnika, profesora, kolega, prijatelja, bračnih drugova, djece... Većinom ipak učimo sami, ponekad samostalno, a ponekad vođeni kroz upute koje smo dobili od predavača ili kroz materijale za učenje. Učenje kroz vlastito iskustvo se često ističe kao najbolji način stjecanja znanja i vještina, ali ako bolje razmislimo, učenje kroz vlastito iskustvo često nije moguće ili preporučljivo. Vjerojatno ne bismo željeli da nas operira osoba koja će se na nama vježbati, niti bismo dopustili vlastitom djetetu da sam sjedne u auto i pokuša naučiti voziti. Čak i kad je moguće učiti kroz vlastito iskustvo, to učenje može biti nesigurno ili je nepotpuno i neefikasno.

 

Kako bi učenje bilo potpuno i efikasno, potrebno nam je vodstvo. A onaj tko nas vodi treba znati kako nas voditi, odnosno kako organizirati učenje. I tu stupa na scenu instrukcijski dizajn.

Učenje treba biti sigurno, jer ne želimo da netko prilikom učenja nastrada. Učenje treba biti pouzdano, odnosno želimo biti sigurni da će učenik naučiti ono što treba. Treba biti iscrpno,  odnosno potpuno, a ne djelomično, i treba biti brzo, odnosno efikasno.

Instrukcijski dizajn nije nešto što je specifično za e-learning, on se pojavljuje i kod klasičnog podučavanja, kada je sadržan u iskustvu, znanju i mudrosti predavača. Svaki iskusan predavač zna kako će prenijeti neko znanje i u trenutku predavanja često ne razmišlja o metodama prezentacije koje će u sljedećem trenutku iskoristiti. S druge strane, kod e-učenja, instrukcijski dizajn je eksplicitan i očitava se kod izbora malih "kockica" znanja koji se prenose, njihovom rasporedu, načinu prezentacije i slično.

Kod klasične edukacije, prilikom pripreme predavanja procjenjujemo što polaznici već znaju i što želimo da znaju nakon nastave. Nakon toga osmišljavamo aktivnosti za usvajanje i usavršavanje znanja, kao i način na koji ćemo provjeriti i uvježbati usvojeno znanje i vještine. Tijekom predavanja, predavač će predavanje često prilagoditi polaznicima, njihovom predznanju, potrebama i trenutnoj situaciji. To je moguće, jer je predavač u direktnom kontaktu s polaznicima i jednostavno može dobiti povratnu informaciju o tome kako primaju njegove riječi i usvajaju gradivo. Nakon održane nastave, dobar predavač će analizirati predavanje i dodatno ga prilagoditi kako bi ga unaprijedio za sljedeće grupe polaznika.

S druge strane, kod e-tečajeva za samostalno učenje, predavač nije prisutan tijekom učenja, odnosno njegova uloga je znatno manja. Ne postoji direktna interakcija između sudionika edukacije ili je ta interakcija manja. Glavni odnos kod e-učenja je između polaznika i materijala za učenje, polaznik sam određuje kada i koliko će učiti, sam određuje tempo i smjer učenja.

Slika 1: Kontekst učenja

Za razliku od predavanja u učionici gdje su svi polaznici na jednom mjestu i imaju jednake uvjete, kod online učenja svaki polaznik se nalazi u vlastitom okruženju, u različito vrijeme, na različitoj opremi, odnosno imamo značajnu promjenu konteksta učenja. Nemogućnost da u potpunosti predvidimo taj kontekst i činjenica da je taj kontekst za svakog polaznika drugačiji, zahtijeva da već prilikom pripreme materijala obratimo posebnu pažnju detaljima kojima bi se inače predavač bavio tek za vrijeme predavanja.

Očigledno je da ne možemo koristiti iste metode i načine dizajna kao kod klasične edukacije. Medij za prijenos znanja je drugačiji, tehnologija je drugačija, pa su time i prednosti i nedostaci e-learninga drugačiji od učionice. Svakako treba težiti tome da prednosti iskoristimo i istaknemo, a nedostatke, ako je moguće, pokušamo izbjeći.

Postoji li jednostavan način pripreme e-learning materijala? Kamere su danas jeftine i ništa lakše od snimanja dobrog predavanja. Postojeću prezentaciju, udžbenik ili skriptu je uobičajenim alatima moguće brzo i jednostavno pretvoriti u online format i postaviti na Internet.

To je međutim baš ono što ne bismo trebali napraviti. Postavimo li udžbenik na Internet ne znači da smo dobili online tečaj. Isto kao što dobar predavač u učionici ne čita, tako ga niti knjiga na Internetu ne može kvalitetno zamijeniti. Online knjiga je upravo to – knjiga u elektronskom obliku.

U redu, ali ako je predavanje dobro i ako ga snimimo i postavimo na Internet, dobit ćemo dobru stvar. Ne baš. Dobro predavanje je zasigurno interaktivno što snimka ne može biti, a pitanje je i je li kamera uhvatila baš sve što je predavanje učinilo kvalitetnim.

Dobro, znači, moramo pripremati stvari od početka. Međutim, sigurno je odličan učionički trening jednostavno pretvoriti u odličan online trening. Dobar instrukcijski dizajn je dobar instrukcijski dizajn bez obzira na metodu. Ili...?

Podučavanje uz korištenje tehnologije traži:

• znanje instrukcijskog dizajna prilagođeno posebnostima medija,
• duboko razumijevanje načina na koji ljudi uče samostalno.

Ako napravimo malo detaljnije istraživanje, brzo ćemo zaključiti da se najbolji online tečajevi često potpuno razlikuju od učioničkih dvojnika. Prebacivanje u online format na način da tečaj i dalje ostane odličan, je istovremeno i umjetnost i znanost, a svakako izazov.

Proizvođači specijaliziranih alata za izradu e-learning sadržaja sigurno će vam reći da je sve što vam treba za kreiranje odličnog e-learninga jest odličan alat ili niz alata. Iznenađujuće puno ljudi vjeruje da svatko može izraditi odličan tečaj samo ako koristi pravi alat.

Međutim, pretjerana vjera u tehnologiju može dovesti do toga da će e-learning biti puno gori nego učioničko predavanje kojeg treba nadomjestiti. Bez dobrih alata, zadatak je sigurno puno teži, ali s dobrim alatima samo ste dobro započeli posao.

Rješenje problema nudi instrukcijski dizajn. S jedne strane, instrukcijski dizajn opisuje proces pripreme podučavanja, s druge čini organiziranu kolekciju znanstvenih načela o tome kako ljudi uče, a s treće strane donosi najbolje prakse o tome kako razviti uspješan materijal za učenje.

Postoje različiti modeli instrukcijskog dizajna, od kojih je svakako najpoznatiji i najkorišteniji tzv. ADDIE (Analize, Design, Develop, Implement, Evaluate – analiziraj, dizajniraj, izradi, primijeni, evaluiraj).

Ovaj model opisuje faze tipičnog projekta razvoja i aktivnosti koje je potrebno napraviti tijekom svake faze.

Tako tijekom faze analize treba identificirati što treba napraviti i za koga, u fazi dizajna raspisujemo sadržaj i osmišljavamo kako ćemo ga prezentirati i kako će izgledati, tijekom faze izrade koristimo alate kako bismo izradili ono što smo osmislili, a u fazi evaluacije uspoređujemo ono što jest i ono što je trebalo biti napravljeno.

Važno je naglasiti i da je razvoj e-learning sadržaja posao za koji je potreban niz stručnjaka s različitim kompetencijama: stručnjak za sadržaj koji priprema materijal, instrukcijski dizajner koji pomaže stručnjaku za sadržaj osmisliti načine na koji će materijal biti prezentiran, stručnjaci za autoring koji izrađuju i sklapaju elemente tečaja, grafički dizajner, multimedijalni stručnjak, programer, audio/video tim, tim za testiranje, a za veće projekte i voditelj projekta (Project manager).

Teško je pronaći osobu koja će objediniti sva potrebna znanja i vještine.

Slika 3: Tim za razvoj e-learning sadržaja

Dobar instrukcijski dizajn leži na četiri temelja: ciljevi, sadržaj, instrukcijske strategije i evaluacija. Kako bi učenje bilo uspješno, na početku je najvažnije odrediti glavni cilj i sve ostale ciljeve koji iz njega proizlaze. Gradivo čini sadržaj koji mora biti točan, precizan, relevantan i primjenjiv. Taj sadržaj međutim možemo prezentirati na različite načine – tako da ga ispričamo, pokažemo, damo polaznicima da samostalno nešto isprobaju, dođemo do njega diskusijom... Različiti načini prenošenja znanja čine instrukcijske strategije, a u e-learningu je jedna od najbitnih aktivnosti osmišljavanje različitih instrukcijskih strategija i odabir onih koje su prikladne za prijenos pojedinih dijelova gradiva. Na kraju, evaluacija u ovom kontekstu predstavlja način na koji ćemo provjeriti jesmo li postigli ciljeve. To se može činiti testiranje, ali se provjera može napraviti i na niz drugih načina.

Slika 4: Četiri stupa instrukcijskog dizajna

Dakle, kako bismo napravili dobar e-tečaj, potrebno je ponešto više truda i vremena nego li kod pripreme učioničkog predavanja. Proces se bitno ne razlikuje od tradicionalnog procesa pripreme podučavanja, ali je svakako potrebno sve korake osvijestiti, predvidjeti moguće situacije i dobro osmisliti i odabrati načine prezentacije koji će istaknuti prednosti online učenja. Ako u tome uspijemo, blizu smo postizanju cilja, a to je kvalitetna, zanimljiva i učinkovita edukacija.